Moj suprug Marko i ja odveli smo našu djecu Luku i Miju na zimovanje u Gorski kotar. Hotel je imao mali wellness centar s tradicionalnim prostorima saune što je bilo novo iskustvo za cijelu našu obitelj. Djeca su bila uzbuđena probati “vruću drvenu sobu” kako su je nazivali.

Osoblje hotela objasnilo nam je da djeca mogu ući ali samo na kraće periode i s nižom temperaturom. Dogovorili smo se da ćemo svi zajedno probati infracrvene tipove saune koje su blaže i sigurnije za mlade korisnike. Luka je bio uvjeren da će izdržati najdulje od svih nas što je postalo obiteljski izazov.

Ušli smo u prostoriju i Mija je odmah počela komentirati kako “smrdi na drvo”. Marko je pokušavao objasniti da je to prirodni miris cedrovina ali ona je inzistirala da smrdi. Nakon dvije minute Luka je izjavio da je ovo “dosadno” i da nije ništa posebno jer “nije ni vruće”.

Moj suprug nastojao je napraviti od toga edukativni trenutak pričajući o tome kako su Finci izmislili saune i kako je dobro za zdravlje. Djeca nisu bila impresionirana.

Nakon deset minuta Mija je odlučila da je gotova. Ustala je i krenula prema vratima ali se okliznula na mokrom drvu. Pala je na stražnjicu i počela plakati. Nije bila ozlijeđena ali je bio šok koji je efektivno završio našu prvu sesiju u obiteljskom korištenju saune koju nije htjela probati nikad više. Mija je bila uvjerena da su saune opasne i da nitko ne bi trebao ići tamo ikad više u životu.

Shvatili smo da wellness iskustva za djecu trebaju biti postupna. Naša djeca više vole bazen s toboganom nego tradicionalne finske tipove saune koje su očito previše dosadne za njihovu aktivnu maštu.

Saznali smo da obiteljski odmor znači kompromis između onoga što roditelji žele i onoga što djeca mogu podnijeti, posebno kada su u pitanju vruće prostorije tradicionalnih saune koje nisu namijenjene za aktivnu djecu.